Me, Myself and I
live and let die
Blog
petak, siječanj 15, 2010

Nekad se tako jako želim vratiti u prošlost,

i ponovno proživjeti onaj neopisivi osjećaj sreće

kojemu si ti bio uzrok....

Poželim ostati u tim trenucima zauvijek,

jer su djelovali kao da su bajka,

a ja sam se bar jednom u životu

osjećala voljeno....

Jer ovih dana mi ne ide od ruke,

osjećam se usamljeno,

tužno i neželjeno....

Pitam se cijelo vrijeme

kamo su se skrili oni stari osjećaji,

gdje su nestali svi osmjesi i pogledi?

I ne mogu naći razlog,

za promjenu tvog ponašanja..

Ne mogu nikako shvatiti

Što sam to ja skrivila

da ne zaslužujem ni malo pažnje,

bar neku riječ utjehe,

jedan iskren osmijeh,

i onog starog tebe što mi toliko nedostaje......?

kayleigh @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, travanj 24, 2009
Opet sam tu
u tišini sobe,
slušam misli
što kroz glavu mi lete....
Živim život
naizgled sretan,
al moje se misli
ipak svega sjete....
Svih lijepih dana,
svih ružnih snova,
svakog sretnog sata,
i stotina neprospavanih noći....
I živim dan po dan,
uz malo sreće, malo tuge,
živim za sebe,
a umirem za druge.....
kayleigh @ 18:10 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 7, 2008
Nisam izdržao. Povukao sam se u sebe, nisam izlazio iz kuće, išao sam samo na posao, a faks mi je polako išao prema dolje.
Život mi je izgubio smisao. Prijatelji su me pokušavali oraspoložiti, bivša se već zabrinula što joj se ne javljam, ali nikome nisam mogao objasniti što mi je. Tako je bilo bolje. Ona je bila moja tajna i moja patnja. Nisam htio da bilo tko drugi zna za nju. Skrio sam ju u najudaljeniji kutak svoga srca i ostavio zaključanu duboko u sjećanju. Ona mi je bila najljepša i najgora uspomena. Nisam nikako mogao preboljeti to što nije moja i što sada pripada drugome.
Dani su prolazili jedan za drugim, a meni su se činili kao vječnost. Jedan dan skupio sam snage i izašao van na kavu sa frendom. Igrom slučaja saznao sam da više nije sa onim dečkom i htio sam ju nazvati, vidjeti da li je dobro. Djelovala mi je tako zaljubljeno prije nekoliko mjeseci. Pitao sam se što se desilo?
Jedva sam skupio hrabrosti da ju nazovem. Nisam znao da li je to što činim ispravno, ali morao sam znati kako je. Javila se na telefon. Glas joj je zvučao drugačije. Nekako čudno. Bila je slomljena. Bila je tako zaljubljena, a on ju je tako izigrao i prevario. Na neki način sam se osjećao krivim za to. Da ju nisam odgurnuo od sebe, to se možda ne bi ni dogodilo. Ali nisam to sada mogao znati. Rekla mi je da ima prijatelje i daj u oni tješe. Frendica i frend su bili uz nju cijelo vrijeme. Barem nije bila sama. Nisam joj želio smetati. Bojao sam se da ću ju samo još više povrijediti. Slao sam joj poruke danima samo da vidim kako je. Ali nisam se usudio napraviti ništa više od toga.
Nakon mjesec-dva činilo mi se da je bolje, da je sretnija. Bilo mi je drago zbog nje, a u isto vrijeme razmišljao sam o tome bi li mi dala još jednu priliku? Da li ja to uopće zaslužujem? Odlučio sam iskušati svoju sreću i pozvao sam ju na kavu.
"Oprosti." - bilo je prvo što sam rekao.
"Zbog čega?" - pitala je.
"Zbog mog ponašanja. Da se ja nisam tako ponašao, ti ne bi samo uletjela u drugu vezu i ne bi morala ovo sve proživjeti."
"Možda. Ali ne misliš li da je prekasno za kajanje? Mislim da su dvije godine bile i više nego dovoljne da se odlučiš i da ne bude čudno što će ljudi misliti zašto više nisi sa bivšom. Imao si više nego dovoljno prilika, a nisi iskoristio baš ni jednu. Nisi mi dao niti jedan dobar razlog da te čekam. Da si se bar javio! Ali ti si samo nestao. Što sam ja trebala? Glumiti budalu??" - rekla je gotovo ljutito.
 "Ne. Znam da sam pogriješio. Znam da sam bio najveća budala i najgori idiot. Samo te molim da mi oprostiš."
"Nemam ti što opraštati. Nisi ništa napravio. A baš to je najgore od svega."
"Postoji li ikakva šansa da ja i ti pokušamo ponovno? Ikada?" pitao sam ju sa strahom u glasu. "Možda...u drugom životu... Ja sam konačno u sretnoj vezi sa osobom koja bi dala sve za mene isto kao i ja za njega i koja je sretna što me ima kraj sebe. Ne želim se više igrati."

Taj dio mi je odzvanjao u ušima još dobrih nekoliko minuta. U sretnoj vezi?? Kakvoj vezi??

"Nakon što sam prekinula sa dečkom i nakon što me toliko povrijedio, imala sam samo dvije osobe uz sebe. Dvije osobe kojima je bilo stalo do mene. Jedna od njih je uspjela zaliječiti dijelove moga srca. Ti si se uvijek igrao sa mnom. Nikad te nije bilo, a sada kažeš da samo mene želiš. Gdje si bio kad sam te trebala? Gdje? Bilo ti je važnije što će netko reći nego da budeš kraj mene."

Boli me to što znam da je u pravu. Svaku noć ležim u krevetu i razmišljam o tome što sam napravio. Proklinjem samoga sebe zbog svojih postupaka i stvari koje nisam imao hrabrosti napraviti. Svaku sekundu žalim za onim što je prošlo i što se nikada neće vratiti. A sve bi dao da mogu vratiti vrijeme unatrag. Da mogu, promijenio bi i najmanji detalj, i nikada ne bi napravio toliko gluposti. Gdje su me samo dovele?
Gdje sam sad? Ponovno u nekakvoj poluvezi sa bivšom, jer nemam volje tražiti drugu iz tog razloga jer baš svaku uspoređujem da NJOM. A ne mogu naći niti jednu koja joj je bar slična. Nisam sretan, iako imam osobu kraj sebe koja mi je prijateljica, ali ništa više od toga. Nikada ju neću moći voljeti koliko sam volio i još uvijek volim NJU. Samo ONA mi je u snovima noću, prva misao kad se ujutro probudim i jedino na što mislim cijeli dan dok ne zaspem.
A što je s NJOM? ONA je sa svojim dečkom već više od godinu i pol. Izgledaju toliko savršeno jedno za drugo da me boli sama pomisao na njih. Žive zajedno već dosta dugo, a ni vjenčanje nije daleko. ONA je sretna. Sretnija nego ikad. Sada je voljena, a to je sve što je ikada htjela. Sve što sam joj i ja mogao dati, samo da sam imao bar malo hrabrosti. Ne mogu samom sebi oprostiti to što sam napravio. Ne znam hoću li ikada uspjeti... Znam samo da moram živjeti dalje gledajući nju kako je svakim danom sve sretnija i osjećati kako se dijelovi moga srca raspadaju sve više i više i nitko ih nikada neće moći ponovno sastaviti u jedno.....
kayleigh @ 14:09 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 10, 2008
Rekao sam da ću ju nazvati. Obećao sam. Htio sam, znam da jesam. Ali nisam imao hrabrosti. Nisam znao što da radim. Bilo me strah odmah uletjeti u vezu, a tek sam jednu prekinuo. Nije još ni jedan dan prošao od toga. Nisam htio toliko povrijediti bivšu. Ipak, nije ona kriva za to što ja volim drugu.
I tako, nakon nekoliko dana intenzivnog razmišljanja, uzeo sam mobitel u ruke, skupio dovoljno hrabrosti i nazvao ju.

"Oprosti. Trebao sam prije nazvati. Ljutiš se?"
"Ne ljutim se. Mislila sam samo da si se možda predomislio." - rekla mi je.
"Nisam se predomislio. Ali slušaj....moram razgovarati s tobom. Imaš vremena?" - glas mi je drhtao.
"Imam. Slobodno dođi."

Bilo mi je tako teško razgovarati s njom, ali mislio sam da je to ispravno. Rekao sam joj da mi je jako stalo do nje i da je ona najbolja cura koju sam ikad upoznao, da je ona upravo onakva kakvu sam ja uvijek zamišljao u svojoj glavi. I jednostavno nisam mogao vjerovati da netko takav postoji. Bila je ista kao i ja. Sporazumijevali smo se na nekoj gotovo nadjudskoj razini i uvijek smo se tako dobro razumjeli, da mi je to sve djelovalo nestvarno. Nadao sam se da će me i sad shvatiti.

"Jel može sve ovo ostati između nas? Molim te. Ne želim da mi bivša pomisli da sam prekinuo s njom radi druge. Radi tebe. Cijelo vrijeme govorio sam joj da smo nas dvoje samo jako dobri prijatelji i ne želim ju toliko razočarati i srušiti sliku o sebi. Ja sam prekinuo s njom jer to nije bila veza za mene, ali ona to neće tako shvatiti. Molim te, neka ovo ostane između nas neko vrijeme dok se cijela ova situacija malo ne dovede u red."

"Znam kako ti je. Ni ja ne želim odmah razglasiti na sva zvona da sam s nekim, jer bi neki ljudi mogli krivo shvatiti. Mogu ja pričekati neko vrijeme. Nije problem ako imam dobar razlog za to i ako imam nešto za što se isplati čekati."

Bio sam tako sretan što me shvaća. Poljubio sam ju i nisam želio odvojiti svoje usne od njenih. Imao sam neki čudan osjećaj da će nestati ako ju pustim. Eh, da sam samo znao....

Mislio sam da se na greškama uči. Ja sam svoju ponovio.
kayleigh @ 22:37 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, veljača 19, 2008
Nisam izdržao ni jedan dan. Morao sam ju vidjeti! Morao sam čuti njen glas! Još uvijek nisam mogao vjerovati onome što je rekla. Sada sam tek shvatio koliko sam izgubio i kako sam glup bio! 
Nazvao sam ju i pitao da li ima vremena za mene. Bar nekoliko minuta. Rekao sam da ću ja doći k njoj, da ne mora izlaziti van na kišu. 
Nije mi dugo trebalo. Vozio sam gradom kao luđak sa samo jednom željom: da što prije dođem do nje. Drhtao sam poput malog djeteta, kao da ju prvi put vidim. 
Kad sam došao k njoj, nisam znao što da kažem. Imao sam toliko toga na umu, ali su u jednoj sekundi sve misli otprhnule poput sićušnih ptičica daleko u vjetar. 
"Oprosti mi. Oprosti što sam bio takva budala. Jednostavno nisam mogao vjerovati tvojim riječima i napravio sam glupost za koju znam da ću žaliti do kraja života." - bilo je prvo što je izletjelo iz mojih usta. Sjela je kraj mene i čvrsto mi stisnula ruku. 
"Opraštam ti. Ti si otišao svojim putem. Ja sam nastavila dalje. Napravila sam grešku uletjevši samo tako u tu vezu, ali kad više nisam mogla dalje, jednostavno sam odlučila sve prekinuti i početi ispočetka." 
Srce mi je snažno lupalo u grudima i bilo me strah da će ona to primjetiti. 
"Zašto drhtiš?" - upitala me. 
"Oprosti. Nisam naviknut da si mi tako blizu. Najradije bih te zagrlio i ostao tako do kraja života, a znam da je to nemoguće. Nemoguće je jer sam ja još uvijek u besciljnoj vezi. I koliko god ja to želio prekinuti, ne mogu ju samo tako prevariti. Nije to zaslužila." 
Borio sam se sa mislima i osjećajima. Jedno sam htio, a drugo činio. 
Razgovarajući s njom tih par sati, donio sam jednu od najtežih odluka u svom životu. Rekao sam joj da želim prekinuti svoju vezu. Ovaj put zauvijek. Nisam znao da li je sretna zbog toga ili će me kriviti zbog toga, ali znao sam da je to jedino ispravno. 
Javio sam joj se ponovno za dva tjedna. "Prekinuli smo. Ovaj put je gotovo." - izgovorio sam to u jednom dahu. 
"Smijem li doći do tebe?" - bila je prva stvar koju sam ju pitao. 
"Slobodno dođi." - rekla je, a ja sam u tom trenu bio najsretnija osoba na planeti. Odjurio sam do nje još brže nego prošli put. Nije ni otvorila vrata kako treba, a ja sam ju već tako snažno zagrlio, da me je morala odgurnuti od sebe jer sam ju prečvrsto držao. 
"Oprosti." - nasmijao sam se. "Jednostavno nisam mogao izdržati. Morao sam te zagrliti." 
Vidio sam osmijeh na njenom licu nakon dugo vremena. A ovaj put sam ja bio njegov uzrok. Ponovno sam ju zagrlio i poželio da ostane tako zauvijek. Zagledao sam se u njezine tamne oči i nakon više od godine dana skupio dovoljno hrabrosti da ju poljubim. 
U životu se nisam bolje osjećao! Bio sam tako sretan da sam se nekoliko puta morao uvjeriti da ne sanjam. Ali bila je tu. I bila je moja. Da je bar taj tren trajao zauvijek.
kayleigh @ 23:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Prošla su još dva mjeseca mog tmurnog života. Nekako sam prihvatio činjenicu da je ovo postalo moj život, moja stvarnost. Nisam se više nadao nečem boljem, jer sam to odavno izgubio. A radi čega? Samo radi svoje vlastite gluposti! A Ona? Nju nisam vidio već mjesecima. Nisam znao ni da li još uvijek postoji. Ali još uvijek je postojala na jednom mjestu - duboko u mom srcu. Skrivena u mojim mislima i snovima. Tamo je bila samo moja i ničija više.
A onda, jednog sasvim običnog dana koji se apsolutno ničime nije razlikovao od prethodnih, lutao sam ulicama grada zaokupljen svojim mislima. Nisam gedao kamo idem, pa nisam ni primjetio osobu koja je išla prema meni. Zaletio sam se tako snažno u nju, da je malo nedostajalo da i ja i ona završimo na podu. Samo sam se nespretno ispričao, ni ne pogledavši njeno lice, jer me bilo užasno sram.
"Više se ne poznajemo?" - upitao me njezin baršunasti glas. 
Srce mi je tako naglo poskočilo, da sam pomislio kako će izletjeti iz mojih grudi od ushita. Nisam vjerovao svojim očima! Ona je stajala preda mnom. Blistala je, a njezine oči su se tako čudno sjajile. Bio sam uvjeren da je to zato jer je zaljubljena. Morala je biti! U to nije bilo sumnje. Pozvala me da joj pravim društvo, jer je imala nešto slobodnog vremena prije predavanja. Ni trenutka se nisam premišljao, odmah sam pristao! 
Šetali smo gradom i razgovarali o svemu što smo propustili ovih par mjeseci. A toga je bilo dosta! Rekao sam joj da sam prekinuo sa curom prije dva mjeseca, ali da sam joj se opet vratio jer nisam mogao gledati suze u njenim očima. Suze koje sam ja tako hladnokrvno uzrokovao. Gledala me tako tužno tim svojim tamnim očima, da sam na tren pomislio kako sam nešto skrivio. 
"Nadam se da si bar ti sretna." - rekao sam joj. 
"Jesam." - odgovorila je. 
"Nadam se da je on dobar prema tebi." - nastavio sam dalje gledajući tupo u kamenčiće koje sam odgurivao putem na stazi. 
"On? Tko on?" - upitala me zbunjenog pogleda. 
"Paaa...tvoj dečko...." - promucao sam nesigurno.
"Ah, to... Prekinuli smo prije malo više od dva mjeseca. Jednostavno nije funkcioniralo. Nisam se nikad zaljubila. Nismo bili ni malo slični." - rekla je. 
"Ali..." - htio sam nastaviti, no prekinula me:
"Onog dana kad si nas vidio zajedno, poželjela sam da ne postojim. Mislila sam da ćeš me zamrziti." "Zamrziti?! Tebe?! Nikada! Ja..." 
"Znam. Ali si sigurno bio razočaran kad si me vidio s njim, nakon svega što sam ti prije toga ispričala. Nakon što sam ti rekla da si ti do sada bio najbliže mojoj idealnoj viziji osobe koju želim kraj sebe." "Da. Nisam mogao vjerovati da si odabrala njega, a ne mene." 
"Tebe? Pa ti mi nisi dopustio! Ti si imao drugu! Tko je rekao da nisam to htjela? Jednostavno nisam imala izbora!" 
"A htjela si?" 
"Naravno da jesam. A kako si drugačije mogao protumačiti značenje mojih riječi: TI SI JEDINA OSOBA KOJU MOGU ZAMISLITI KRAJ SEBE I NE POŽELJETI NIŠTA VIŠE. Kako?" 
"Nisam mogao vjerovati" - odgovorio sam joj. Jer upravo je to i bila istina. Nisam mogao vjerovati da bi me ona stvarno htjela i zato sam otišao, samo da mi ne kaže NE. 
"Trebao si mi vjerovati..." - odzvanjalo je u mojim ušima čak i kad je otišla. Nijemo sam gledao kako odlazi. 
"Javi se kad budeš imao vremena." - dobacila mi je. 
Imao sam vremena. I više nego dovoljno, ali bio sam sa krivom osobom. I nije bilo izlaza.
kayleigh @ 22:46 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Zatvorio sam se u sebe, povukao u svoje misli... Osjećao sam se potpuno izgubljeno.. Kao da se sve ovo događa nekom drugom, a ne meni... Bilo je dana kad nisam bio siguran jesam li živ ili ne, toliko sam znao odlutati mislima u neki drugi svijet, u svijet gdje je sve bilo savršeno..
Mjesecima sam živio u tom polusvijetu: bio sam svjestan činjenice da sam ju izgubio, a opet sam ju toliko želio vidjeti i dotaknuti. Bio sam zbunjen, slomljen, rastrgan na sve strane, a srce mi je pucalo po šavovima. 
Nakon par mjeseci uzaludnog mučenja i neopisive boli, odlučio sam da moram dalje nastaviti sa životom koliko god to teško bilo. Imao sam djevojku koja je bila kraj mene, koju sam nesvjesno ili svjesno varao da ju volim i da mi je stalo do nje. Bila mi je prijateljica i ništa drugo mi nije bilo važno. Nadao sam se da ću ju valjda nekako zavoljeti i zaboraviti sve. Znao sam da je to teško, ali morao sam pokušati.
Posvetio sam se njoj i njezinim željama, onome što je ona voljela raditi i u čemu je uživala. Što sam se više ja trudio, to sam više shvaćao koliko smo zapravo različiti - da je ona potpuno drugi svijet, ni malo nalik onome o čemu sam ja sanjao. S vremenom sam postao svjestan činjenice da to tako ne funkcionira i odlučio sam sve to prekinuti. Čemu zavaravati i sebe i nju? Nije imalo nikakvog smisla. Na njezino pitanje zašto, ja nisam imao odgovora. Jednostavno sam joj rekao da nisam za nju i da ta veza nije ono što ja želim. Nisam imao srca reći joj da volim drugu, da volim onu koju ne mogu imati.
Preklinjala me da ju ne ostavljam, da pokušamo ispočetka; sve, samo da ne odem. Nisam znao što da učinim. Nisam ju želio dalje varati, a opet, bilo je tako teško otići bez pravog razloga. Ja sam znao koji je razlog, ali ona nije. I nisam joj mogao priznati. Vratio sam se natrag. Natrag u isti vrtlog misli i osjećaja koje nisam znao ni mogao kontrolirati....
kayleigh @ 20:21 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, siječanj 29, 2008
Vrijeme liječi rane. Bar su mi tako svi govorili. I ja sam im vjerovao. Nadao sam se da je to istina, jer nisam nikako mogao vjerovati u suprotno. Ta druga verzija mi nije odgovarala.
Prvih nekoliko dana živio sam između dva svijeta: sna i jave. Između onog što sam želio i onog što sam imao. A to što sam imao nije bilo ni blizu mojim željama.
Prošlo je i mjesec dana, pa onda i dva... Nisam ju vidio ni jedan dan, ali sam mislio na nju svake sekunde. Odlučio sam da i tome moram stati na kraj! Ako budem mislio na nju svakim dahom, nikada ju neću zaboraviti! Trudio sam se da više ne mislim. I uspijevalo mi je. Pravio sam se da mi je dobro u vezi, da ju volim, da je se ok. Očito je da ja uopće nisam mislio ni na što, jer bi tada shvatio da varam ne samo sebe, nego i ovu osobu kraj mene. Kao da jedna već nije bila dovoljna. Ali ja to nisam shvatio. Ja sam išao dalje poput zombija, ni sam ne znajući kamo ni kako.
Jedno jutro nakon mjesec dana, otvorio sam oči i pomislio kako dugo već nisam bio vani. Bar malo. Oišao sam sa svojom curom u šetnju, ne misleći ni na što. Bio je baš lijep dan. Proljeće. Vrijeme kada se sve rađa iznova. Svi su bili sretni, nasmiješeni...
Neki tako nestvaran glas prenuo me iz mog razmišljanja. Mislio sam da opet sanjam, da opet ludim. Nisam, na žalost. Ona je stajala kraj mene, ljepša nego ikad i gledala me tim hipnotizirajućim očima ravno u moje. A onda je stvarnost dotukla moju iluziju. Stajala je kraj mene, zaštićena rukom nekog drugog. Netko drugi imao je ono što sam mislio da je nemoguće. Pa i prije su svi htjeli biti blizu nje, ali ona to nikome nije dopuštala. Ne samo da je mrzila cijeli muški rod, nije uopće htjela biti u vezi - NIKADA. Kako je onda ovo bilo moguće?? Zašto netko, za koga ja smatram da je sve samo ne njezin tip, sada drži ruku na njenim ramenima? Ništa mi nije bio jasno. Cura je gledala u mene pitajući se da li je sve u redu, jer sam vjerojatno izgubio i boju u licu kad je moje srce prestalo kucati i kad sam se osjećao tako izgubljenim.
Došao sam u stan cijelo vrijeme vrteći samo jedno pitanje u svojoj glavi: ZAŠTO? Ne, to nije istina. Ona ne pripada drugome! Ne može! Ako može biti sa nekim poput njega, zašto onda nije mogla sa mnom? Ah, da. Jer sam ja POBJEGAO!!
Legao sam u krevet zaokupljen svojim mislima. Nisam ju proklinjao. Nisam ju mrzio. Shvatio sam da sam ju zavolio.
Proklinjao sam jedino proljeće. Vrijeme kada se sve rađa.
Vrijeme kad se moja tuga ponovno rodila - veća nego ikad prije...
kayleigh @ 11:50 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 27, 2008
Mučio sam se danima sam sa sobom razmišljajući o tome što sam učinio. Znao sam da sam imao samo takvu priliku i da sam ju tako lako uništio. Nisam ni shvatio kako vrijeme brzo prolazi. Nisam se javio.
Ona je otišla iz grada u posjet svojima. Vratila se par tjedana kasnije. Znao sam da je došla natrag, ali nisam imao snage javiti joj se. Ne shaćam koliko je taj moj strah bio jači od mene i kako me uspio nadvladati? Tada sam donio vjerojatno najgoru odluku u cijelom svom životu.
Pustio sam ju. Pustio sam da nestane iz mog života. Nisam ju zvao. Nisam išao van sa starim društvom. Viđao sam ju u prolazu. I kada sam znao da me ne može vidjeti, krajičkom oka promatrao sam njezine korake. Gledao sam kako nestaje. A ja? Uvjerio sam samog sebe da nju ne mogu imati i da je bolje zadooljiti se sa nekom drugom, nekom koju sam površno poznavao i koja joj nije bila ni slična. I proveo sam tu svoju ideju u djelo.
Našao sam zamjenu da zaliječi moje srce i da mi pomogne zaboraviti onu koju sam želio više od ičega. Zatvorio sam oči i poljubio ju, misleći da će, kad ponovno otvorim oči, sve biti drugačije, da ću prestati misliti na nju. Nije bilo tako. Jednostavno ju nisam mogao izbiti iz glave.
Jedna stvar koju ja nisam znao tada, je to da je ona u tom trenu moje glupe i nemoguće želje, stajala samo par koraka dalje i vidjela cijelu moju predstavu. Ni sam nisam znao koliko sam joj time boli uzrokovao. Htio sam da bude sretna, a napravio sam baš suprotno od toga. Imala je malo povjerenja u ljude.
U tom trenu - ja sam njezino povjerenje potpuno uništio...
kayleigh @ 14:31 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, siječanj 26, 2008
Ne znam hoću li ikada oprostiti samom sebi što sam taj dan bio takva kukavica. Ja, koji sam samog sebe uvijek smatrao hrabrim, punim samopouzdanja, tako jakim... Isti taj ja sad je bio manji od makovog zrna. Osjećao sam se tako sitnim kraj nje, tako nedostojnim da joj budem blizu.

A ona je htjela biti blizu mene. Bila je sretna svaki dan koji smo proveli zajedno. Bio sam joj najbolji prijatelj, utjeha, netko kome je mogla vjerovati i koga je smatrala iskrenim. Bio sam svijetla točka njezinog života, nakon svih boli kroz koje je prošla, nakom svih razočaranja i laži koje su joj drugi priuštili. Mene je smatrala boljim od njih. Ja sam bio drugačiji. A opet, bio sam isti kao i svi drugi.

Ostali smo sami i sklupčala se kraj mene pričajući o svojoj prošlosti. Tako sam ju želio zagrliti, utješiti, vratiti joj osmijeh na lice i promijeniti mišljenje kakvo je imala o ljudima. Tako sam jako to želio. Okrenula se prema meni i zagledala se u moje oči. Jednostavno više nisam mogao izdržati a da ju ne privučem k sebi. Na sekundu sam posustao, jer što ako pomisli da ju i ja samo želim iskoristiti? Ne, to nisam smio dopustiti. Nježno sam ju zagrlio kao znak potpore, prijateljski i jednostavno; a u sebi sam izgarao od želje da joj sve kažem, da joj kažem da mi je stalo, da ju želim usrećiti, da želim biti s njom.

Borio sam se sam sa obom i svojim mislima. Na žalost, moj kukavičluk je prevladao. Moja slabost me slomila i odustao sam. Odustao sam od ispunjenja vlastitog sna i najveće želje! Odustao sam od istine i od nje - jedine osobe koju sam gledao potpuno drugim očima, kao da gledam odraz svoje duše.

Pustio sam ju i otišao. Obećao sam da ću joj se javiti i da ćemo se čuti za par dana. Ni sam nisam bio svjestan da sam joj lagao. U tom trenu kad sam joj dao svoje obećanje, nisam bio ništa bolji od svih drugih koji su joj lagali. Bio sam još gori. Oni su barem znali da joj lažu. Ja sam joj obećao da ju nikad neću iznevjeriti, a upravo sam to napravio...

Oh, kako se sad kajem radi toga!.....
kayleigh @ 14:47 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

Kako drugačije nazvati osobu koja dobije više od jedne prilike da ostvari nešto o čemu sanja čitav svoj život? Ja znam samo taj jedan naziv: IDIOT!


Svidjela mi se ta iluzija koja je tako nestvarno stajala upravo ispred mene, samo par milimetara dalje od vrhova mojih prstiju. Mislio sam da je sve to samo nekakva igra. Pa ne može netko biti baš toliko savršen koliko god se trudio. Ali ona je bila baš to. Savršena. Za svaki pojam koji sam ja mogao opisati u svojim mislima. Pomislio sam u sebi: TO JE TO; što više mogu poželjeti?


I što sam više razmišljao o njoj, te me više hvatao strah da bi se mogao probuditi iz nekakvog čudnog sna i shvatiti da je sve samo laž. Bojao sam se prići joj bliže I otkriti ono što stvarno osjećam prema njoj. Bojao sam se da bih ju tako mogao izgubiti zauvijek, jer što ako ona ne osjeća isto što i ja osjećam? Drhtao sam svaki put kad mi je bila blizu, svaki put kad sam osjetio njezinu toplinu na svojoj koži, a svaki pogled koji mi je poklonila izluđivao me više nego išta drugo.


Bojao sam se trena kad bi mogli ostati sami, jer nisam želio doživjeti tu neugodnu tišinu koja bi mogla nastati. Nisam želio sve uništiti. Samo sam želio da bude kraj mene i da bude moja, a opet, toliko sam se toga bojao. Tog jednog trena.. Jedne sekunde.. I što je mene više bilo strah, taj tren je nekako postajao se bliži, sve jasniji...dok nije postao i stvaran...
Moj najveći strah upravo se odvijao pred mojim očima...




kayleigh @ 01:12 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare

Jeste li ikada mislili za nekoga da je vaša srodna duša? Neki drugi dio vas koji vam je uvijek nedostajao? Druga polovica koja se tako savršeno uklapa u vaše misli, vaš svijet, vaš život? Cijeli život sam mislio da je to nemoguće, da su to samo priče... Cijeli život... Dok nisam upoznao nju... Stvorila se od nikuda...


Bila je drugačija  htio sam ju bolje upoznati. To je sve.. Nije pala sa Marsa, nisam se zaljubio isti tren kad sam ju vidio, nije bilo ništa čudno... Samo sam htio znati nešto više o njoj. Ne pitajte kako ni zašto. Jednostavno sam htio.


Izlazili smo na ista mjesta, družili se sa par istih ljudi i malo po malo postali ekipa. Samo nas par. Ali ona me fascinirala iz dana u dan sve više. Osjećao sam kao da ju poznajem već stoljećima, a ne par tjedana. Imali smo tako prokleto slično mišljenje o nekim stvarima, o stvarima koje su drugima bile čudne ili djetinjaste, koje jednostano nisu bile dio njihovog svijeta. Ali bile su dio njezinog svijeta i shvaćala ih je jednako ozbiljno kao i ja. Nije joj to bilo ništa čudno, ni strano. Jednostavno je bila takva.


A ja? Toliko slijep da vidim da je ona savršena vizija žene kakvu želim kraj sebe upravo stajala ispred mene svaki dan. Ja sam ju i dalje tražio. Kako sam samo bio glup! I kako sam to kasno shvatio... Sve što mogu reći za sebe je da sam potpuni idiot! Najozbiljnije! Nema drugog izraza za mene i moje ponašanje.


Zašto? Reći ću vam.. Od početka....

kayleigh @ 00:48 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 21, 2007
Ti znaš koliko boli
kada te netko prevari
i ode kad je rekao da te voli...
Kad ti je obećao život i snove,
kad ti je dao dušu i riječi ove:
"Ne boj se, ljubavi,
života i mene,
ne boj se noći i njezine sjene....
Ja ću te čuvati
biti uz tebe,
ne dam te nikome
jer volim te više nego samog sebe.."
I živiš u bajci,
iz dana u dan,
cijeli život izgleda kao najljepši san..
Dok te ne trgne na javu
ili baci u ružne snove,
ista osoba što rekla je riječi nove:
"Oprosti mi, mala,
al za bolje nisam znao,
i možda sam kriv
što ti nisam ljubav dao...
Svladala me strast
i za drugom želja,
i znam da ti je najgore
što je njoj te noći dom
bila naša postelja...
Ima li u tvom srcu snage
da mi oprostiš gluposti moje
i da opet okušamo sreću
kao prije nas dvoje?"
Naravno da ne želim,
i ne vjerujem da me to moliš,
kad varaš moje srce
dok kažeš da me voliš...
Okrenula sam mu leđa,
i otišla u drugi grad,
ne pitajući se nikad više
s kim je i gdje je sad...
Našla sam novu ljubav,
bar sam mislila tako,
a ti si se igrao sa mojim osjećajima
nekako previše lako..
Jer znaš koliko boli,
na svojoj si koži to osjetio,
i obećao mi da me nećeš ostaviti,
kako si me samo iznevjerio......

kayleigh @ 18:27 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 20, 2007
Kako se sreća okrene,
kad se čovjek najmanje nada,
kad nešto najviše želi,
sve to u vodu pada...
Sve želje i snovi se izgube,
u samo jednom kratkom trenutku,
i ostanu samo sjećanja
zarobljena u nekom kutku...
I vrati se opet na sekundu,
dio sreće koji nestao nije,
prođe kroz život kao dašak vjetra,
a onda opet sve bude kao prije....

kayleigh @ 20:22 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 16, 2007
Nemoj otići, molim te,
u daleki svijet
gdje te nitko ne poznaje...
Ne misli da će tako sve biti lakše,
da će problemi nestati
kao da nikada nisu ni bili tu...
Ne odlazi,
ne ostavljaj sve,
jer postoje ljudi kojima je stalo,
koji te vole i žele da ostaneš,
koji te mole svim srcem
da nikada ne odeš....

kayleigh @ 12:46 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 6, 2007
Kako je teško nekome vjerovati,
dušu otvoriti,
srce pokloniti...
Kako je teško nadati se,
živjeti cijeli život
u strahu da te netko ne povrijedi....
Nikada ne znaš
što od nekoga možeš očekivati,
nikada ne znaš
možeš li se nekome povjeriti
bez straha da će te izdati...
Naći osobu koja to sve može,
koja to želi i na to je spremna,
nije tako nemoguće,
ali je teško,
jer nekim ljudima vjeruješ
i daš im sve od sebe,
a dok se na trenutak okreneš,
izdaju te i iznevjere
kao da im nikada ništa nisi ni značio...

kayleigh @ 01:02 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 2, 2007
Znam da se bojiš pokazati osjećaje,
da se bojiš vezati
i opet nekome pokloniti srce...
Znam, vjeruj mi,
jer i ja sam takva,
i znam koliko boli
kad te netko prevari....
Ne želim ti davati
lažna obećanja,
ni buditi u tebi
izmišljene nade,
rušiti snove,
pa da živiš u strahu
hoće li netko opet
napraviti istu grešku...?
Želim samo biti kraj tebe
kad god me zatrebaš,
bilo koju sekundu dana,
bilo koju stotinku noći...
Želim biti ono što nisi imao,
želim biti ono što si uvijek htio...
Ne boj se,
neću te povrijediti,
prevariti, niti izdati...
Neću otići bez ikakvog razloga,
ni za sumnju u mene dati povoda...
Ne boj se mene,
jer nisam kao druge,
jer znam kako boli,
i znam kako se duša lomi,
kad te prevari i ode
netko tko je jednom rekao da te voli....
kayleigh @ 16:34 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 23, 2007
Kad te nema,
shvatim koliko mi zapravo nedostaješ,
koliko mi trebaš kad nisi kraj mene...
Fališ mi i kad si tu,
a ovako svakim trenom sve više,
i svake sekunde pomislim,
da si možda ipak još tu...
i brojim dane, sekunde i sate,
čekam i molim da mi te vrate,
da ne budem sama,
da budemo jedno...
Čak i tada znam,
nedostajat ćeš mi svejedno....

kayleigh @ 12:28 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 19, 2007
Znam da je neke stvari lako reći,
znam da suze nikad neće bez razloga teći...
Da rane bole svakim danom više,
da pred ljudima ne plačem,
već skrivam jecaje što tiše...
Da za pravu sreću pravila nema,
da nikad ne znaš što ti novi dan sprema...
Da živim za tren, ne brojeći dane,
da ne čekam noćima da novo jutro svane....
Da zapamtim uvijek tko je dio moje sreće,
jer bez nekih osoba moj život lijepo proći neće...
kayleigh @ 18:52 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, lipanj 8, 2007
Teško je reći da ti je žao,
ako su riječi iskrene i od srca,
ako to stvarno misliš i osjećaš...
Tijelo drhti od straha,
oči su suzne od tuge,
ni traga osmijehu nema,
jer nije sve laž,
nije sve obmana...
Ali što više puta to ponoviš,
nekako gubi svoju vrijednost,
postane samo navika,
bez srca, bez značenja....
Ne traži od mene da to ponavljam,
iz noći u noć,
iz dana u dan...
Jer bilo je iskreno prvih par puta,
iako mi je još uvijek žao,
sve ostalo izgovoreno je ipak samo navika.....

kayleigh @ 14:27 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
*******ICQ************
  • 199-269-517
  • apenas deseo amar, pero la vida no me dará una ocasión
Shoutbox
13.1.2016. 13:48 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 13:49 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 13:50 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 13:51 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 13:52 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 13:53 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 13:54 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 13:56 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 13:57 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 13:58 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 13:58 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 14:07 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 14:09 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 14:11 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 14:13 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 14:14 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 14:15 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 14:16 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 14:18 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 14:19 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 14:20 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 14:21 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 14:23 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 14:24 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 14:25 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 14:27 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
13.1.2016. 14:29 :: INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
INDOSPORT.com berita olahraga terbaru dan terlengkap di indonesia
17.2.2016. 4:27 :: agen poker
http://ajoqq.com
10.11.2016. 3:51 :: anjing dijual
anjing dijual
18.6.2017. 0:38 :: Nick
Bisnis Investasi Online
Index.hr
Nema zapisa.